“Upravo sam završio trosatni sastanak, bio je veoma interesantan i učinkovit.” - Rekao je niko nikada. 

Još je u 18. vijeku Benjamin Franklin izjednačio vrijeme s novcem i do dana današnjeg, poslovni svijet se vrt i oko ove ideje. Vrijeme je novac, novac je moć, a moć valuta poslovnog uspjeha. O značaju vremena u biznis kosmosu, najživopisnije govore sekunde na berzama, koje istovremeno rađaju vukove i ovčice Wall Streeta. 

 

I poslovne sastanke bi trebalo planirati upravo sa sviješću o ulozi koju vrijeme ima u teatru radnog dana. Uz tik-tak računicu, uspješan poslovni sastanak traži i poštovanje sljedećih zlatnih pravila.

 

Osim ako je sastanak čisto informativne prirode, ne bi trebalo da mu prisustvuje više od osam ljudi. Zašto? Kako piše William Treseder za magazin Harvard Business Review, održati fokus i stepen odgovornosti je daleko izazovnije kada je uključeno previše ljudi, zbog čega lako možete završiti sa kolegama koje tiho zure u svoje laptope tokom cijelog sastanka. 

 

Uz to, iznese li svaka prisutna osoba svoje mišljenje te uključi li se aktivno u predmet nalaženja, sastanak bi zaista mogao da potraje. A koliko je to onda izgubljenog novca? Ovaj, vremena. 

 

Strategiju zakazivanja sastanaka u netipično doba među prvim zastupa Tom LaForce, čovjek čije je zanimanje upravo fasilitovanje sastanaka i organizovanje timova. Naime, LaForce tvrdi da će satnice, poput 10:10 ili 14:36, prije svega, podstaći ljude da se pojave na vrijeme. 

 

Nadalje, LaForce je mišljenja da preciznost u vremenu nalaženja budi svojevrstan osjećaj bitnosti datog sastanka. Na prvu, može da zvuči banalano, ali ima smisla, zar ne? “Počinjemo u 10:10” zvuči znatno manje generično i tipično od “Počinjemo okruglo u 10”.

 

 

Čemu oduzimanje, kako svog ličnog, tako i vremena svojih radnih kolega? Sastanak mora da ima jasno određen cilj. Da li je zakazan kako bi se generisale nove ideje, donijela važna poslovna odluka ili iskomunicirala poruka od značaja? 

 

Takođe, cilj sastanka bi trebalo da bude poznat, ne samo onom koji ga zakazuje, nego i svima koji mu prisustvuju, kako bi mogli da znaju i šta da očekuju, a i kako da se pripreme za njega. 

“Sastanci su nezamjenljivi kada želiš da ne uradiš baš ništa”, pisao je John Kenneth Galbraith, kanadsko-američki ekonomista. Budete li poštovali navedena zlatna pravila, sastanci veoma lako mogu da postanu nezamjenljivi kada želite da uradite baš sve.