Studije kažu da su 9 od 10 startup biznisa, već na početku, osuđeni na propast. Od tih 9, njih više od 50 odsto ne preživi prvu godinu svoga postojanja. Ove su brojke došle kao rezultat analiza poslovanja mladih preduzeća na globalnom nivou.

 

Kombinujmo sada ove činjenice sa statistikama države u kojoj živimo. Bosna i Hercegovina je 2013. godine doživjela najnepovoljniji ranking na listi Svjetske banke koja ocjenjuje “ease of doing business” u 190 država svijeta. BIH je tada bila na 131. mjestu. Danas, na mjestu smo broj 81. U naredne tri godine, procjenjuje se da će se ponovo pasti do pozicije 131. Trenutno stanje donekle je dobro, ali ono što nas čeka - i ne baš.

 

Suprotno svakoj logici, na današnji dan 2016. godine, spremali smo se da pokrenemo jedan startup u jednoj takvoj Bosni i Hercegovini. Ideja coworkinga javila se kao jedina logična opcija koja bi, u isto vrijeme, zadovoljila naše želje i potrebe, ali i analize tržišta i predviđanja “daljeg toka stvari” u društvu oko nas. Htjeli smo da radimo zajedno, iako se svi bavimo različitim poslovima. S druge strane, shvatili smo da su mladi ljudi u našem gradu i

državi, sada, više nego ikada, okrenuti sistemima obrazovanja koji, donekle, izlaze iz konvencionalnih akademskih okvira, te da su kao takvi, vrlo često, “nepodobni” za ovdašnji, zastarjeli, sistem rada. Upoznajući ljude koji iz svoje dnevne sobe završavaju velike projekte za inostrane klijente, pritom uživajući u potpunoj slobodi organizacije svog radnog vremena, povezali smo tačkice.

 

Svjetsko tržište slobodnog rada danas nudi milione radnih mjesta, iz najrazličitijih oblasti ljudskog interesovanja. Uzimajući u obzir ovdašnje, svima poznate, ekonomske uslove, “dalji tok stvari” bio nam je jasan: naši ljudi su sposobni i spremni da uče nove stvari i usavršavaju se u tehnikama i tehnologijama modernog poslovnog svijeta; sve više tih ljudi imaće želju da radi nezavisno, “za sebe”, radeći pritom jednako za inostrane i domaće klijente.

 

U trenutku kada ideju pretvaraš u stvarnost, nevjerovatnu pažnju daješ svakom mogućem detalju. Zaokupljen detaljima, sklapajući dijelove slagalice, čovjek često zaboravi na suštinu i ne vidi jasno veliku sliku. Srećom, to se nije desilo. Razmišljali smo o suštini, pitali se, razgovarali. Jasno je bilo da ne želimo svoj posao svesti na puko iznajmljvanje radnog mjesta sa brzim internetom ljudima kojima je, eto, dosadilo raditi od kuće. Jasno je bilo da želimo napraviti zajednicu, od dana prvog do dana tristo šezdeset i nekog. Okupili smo ljude najrazličitijih profesija - od nezavisnih umjetnika koji naš coworking vide kao košnicu, punu vrijednih pčela radilica, punu života koji ih inspiriše, do zamišljenih i često ćutljivih IT-evaca sa kilometrima koda u vrhovima prstiju i vječnim odsjajem monitora u staklima naočala. Pažljivo planirajući strategiju community management-a, uspjeli smo sve ove ljude povezati, upoznati i međusobno sprijateljiti. Danas, u našoj kući kreativnog rada, energiju je moguće osjetiti po samom ulasku. Ljudi koji su se, prije samo nekoliko mjeseci, prvi put rukovali, danas zajedno prave pauze, jedu picu i planiraju zajedničko putovanje u Lisabon. Ohrabrujući interakciju među našim članovima, već smo uspjeli ostvariti cilj svakog coworking prostora - građenje nečega što se zove “shared skill community”. Princip funkcionisanja ovakve formacije temelji se na tome da svaki član zajednice bude savršeno svjestan svega čime se ostali članovi bave, te da se ne libi inicirati saradnju sa osobom čije su vještine komplementarne njegovim ili njenim vještinama. Organizovanjem velikog broja seminara, predavanja i meetup-a, pokrili smo oblasti od socijalne psihologije do složenih informacionih tehnologija, sve sa ciljem otvaranja novih pogleda i mogućnosti članovima zajednice, ali i svima onima čije su oči uprte dalje od onog svakodnevnog, prividno bitnog stila rada, razmišljanja i života.

 

Pisati priču o tome koliko je složen i emocijama nabijen cjelokupan ovaj proces, od biranja svake pojedinačne boje, vrste materijala, stolice, kabla i sijalice, do momenta kada, nakon godinu dana, otvoriš vrata Smart Office-a i vidiš sve te sjajne ljude koji stvaraju, žive, misle i osjećaju kao jedno, zadatak je koji bi, u najmanju ruku, uzeo jednako vremena koliko je trebalo za proživjeti sve to, a rezultovao tolstojevskim uratkom od nekoliko hiljada pisanih stranica. Sa druge strane, sažeti toliko zasebnih trenutaka razmišljanja, planiranja, iščekivanja, dvojbi, straha i sreće u svega nekoliko redova, možda je i teže. Udahneš duboko, zatvoriš oči i fokusiraš se na ono što ti najviše gori u srcu. Ergo, zaključak.

Uspjeli smo. Gotovo ni iz čega, na čvrstim temeljima prijateljstva, poštovanja i vjere u čovjeka do sebe, par mladih ljudi uspjelo je da svoje živote učini bogatijim i svrsishodnijim. Pritom, daleko izvan svih očekivanja, uspjeli smo podijeliti sve to, nesebično i jednako, sa svima koji su, bar na minut, sat ili dan bili dio naše priče. Danas vam ove redove pišemo skriveni od kiše pod svodovima svoje ovaploćene ideje jednog ljepšeg, jednostavnijeg i srećnijeg života.

 

Živite sa ljudima. Razgovarajte, pitajte, tražite i nudite. Prkosno idite protiv negativnih brojki, negativnih vijesti i negativne energije koja nam jede duh. I požurite! Čeka nas cijeli svijet.

 

Uz najljepše misli i želju za uspjehom,